1. ČIN
Prva scena - uvertira
Atelje Augusta Rodina
Camille Claudel želi postati kiparica te da bi uspjela ostvariti svoj san, protiv volje svoje buržoaske obitelji koja na njezin izbor ne gleda s odobravanjem, postaje asistentica velikog kipara Augusta Rodina. Njihov odnos ubrzo postaje intenzivan i strastven no njihovi koncepti kiparstva različiti su. Camille traži, izaziva i unosi novosti. Ona je emotivna, senzualna i njezine vlastite skulpture su joj nalik. Ona šokira  mondeni Pariz.

Salon Madame «de»
Ne po prvi put, Camille i Auguste su se razljutili jedno na drugo, posvađali se te otišli u žurbi. Ona zna gdje će ga naći. Svaku večer on odlazi u najpoznatije pariške salone i brižljivo održava svoje mondenske odnose.Večeras Madame "de" prima goste. Auguste Rodin će ovdje sigurno sresti i obitelj Camille Claudel. Bit će tu lijepih ljudi, lijepih toaleta, šampanjca, smijeha, šaputanja, prijekih pogleda, svega onoga što Camille, divlja i prilično sramežljiva, mrzi. No, bit će i glazbe i valcera. Camille obožava taj ritam od tri dobe, koji poziva na zaborav, bezbrižnost, prepuštanje, i daje onaj opijajući osjećaj da uvijek negdje postoji zagrljaj, ruke koje ohrabruju i dobronamjeran pogled koji negdje čeka.

Druga scena
Camille i njezina djela
Dok stvara, Camille vrlo često u svojim djelima, u svojim skulpturama traži utočište.Ona su joj kao nijema braća i sestre koji joj donose mir, povjerenje, koji je slušaju i poštuju, a to je ono što joj  nedostaje u krugu vlastite obitelji. Camille radi sa zemljom, oblikujući ju, tražeći pravi ugao,osobitu kompoziciju koja će ostaviti  trag u očima ili možda čak u srcu promatrača. Paul Claudel, njezin brat, dolazi joj u posjet. On je već poznat pisac. Ona ga voli i ponosna je na njega iako teško prihvaća to što se njega potiče da slijedi svoju strast, ljubav-pisanje, dok nitko ne prepoznaje i ne priznaje ono što je njoj bitno i što ona voli.

Treća scena
Noćna šetnja Parizom
Camille izlazi i diše onda kad se Pariz prazni od ljudi, noću. Na uglu jedne ulice, pod svjetlom mjeseca i zvijezda, ona uočava biće koje se čini slobodnim, veselim, opuštenim. Neka vrsta Pierrota mjesečara, pjesnika. Luđak, umjetnik, duh koji, daleko od mondenog svijeta i buržoaskih pravila, čini se, nikome nije dužan polagati račune. Nju zavodi njegova bezbrižnost, skriva se i promatra ga.

Četvrta scena
Noćna žalopojka
Ova iznenadna Pjesnikova bezbrižna pojava unosi nemir u Camille te ona u dubokoj noći ispovijeda svu svoju bol, svoju tugu, duljinu svog puta žene umjetnice, prepreke na koje na tom putu nailazi, kao i one svih žena tog razdoblja.

Peta scena
Putovi Pjesnika i Camille se ukrštaju
Pjesnik je prepoznao Camilleinu nevolju i samoću. On od nje ništa ne očekuje, niti išta od nje traži. Upravo će ju ta njegova radost i njegov sjajni pogled šarmirati. Kad joj je zbog nečega neugodno, Camille obično bježi te se on pretvara u mađioničara i  « umnožava se » kako bi se mogao pojaviti u svakoj od ulica koje izbijaju na trg, pod zaštitom mjesečine.

Šesta scena
Sve žene svijeta
Camille zatvara oči i pomisao na Pjesnika joj izaziva osmijeh. Zamišlja tisuće skulptura koje čine jednu jedinstvenu skulpturu koja bi ujedinila sve žene svijeta u zanosu i životnoj energiji, u velikom plesu kao zahvala životu, majci zemlji, ženskom principu.

Sedma scena
Camille stvara
Camille izrađuje skulpturu prostora, prepušta se nadahnuću, stvaranju, kao u transu. Njezino buduće stvaralaštvo, ono koje još spava u njoj i koje ona s mukom pretvara u djelo, počinje se pojavljivati.

Osma scena
Camille je nadahnuta i vraća joj se još veća snaga
Ona svijet potiče na ples. Sve muškarce i sve žene na zemlji, bez razlike i bez ikakve hijerarhije. Ona ponovno misli na pariške salone, na svoju obitelj, na svoja djela, na Rodina, na veličanstveni valcer koji bi odnio sve razlike, sve zabrane…

Deveta scena
Finale
Camille sanjari, pijana od sreće i olakšanja.
Svijet, zvijezde i svi muškarci i žene na zemlji samo su jedan veliki ples.

2. ČIN
Prva scena
Camille i njezin nemir
Njezina nemirna i bogata prošlost ponekad je sustiže poput noćne more. Ravnodušnost njene obitelji  boli je i čini slabijom, jednako kao i kukavičluk Augustea Rodina te izdaja njezinog brata.

Druga scena
Povratak Pjesnika a s njime i radosti i bezbrižnosti
Putovi Pjesnika i Camille ponovo se ukrštaju, kao da život poput posrednika dolazi dati podršku stvaralaštvu kiparice koje se manifestira u njezinoj utrobi. Valcer postaje opsesija a s njim dolaze prigovaranje, urota i povjerenje…

Treća scena
Parovi plešu
Poput mnogih skica za Camilline skulpture

Četvrta scena
Parovi plešu
Poput mnogih skica za Camilline skulpture

Peta scena
Parovi plešu
Poput mnogih skica za Camilline skulpture

Šesta scena
Parovi plešu
Poput mnogih skica za Camilline skulpture

Sedma scena-veliko finale
Parovi plešu...

Etienne Frey