 Naime, Riječka je filharmonija ponovno oduševila publiku Riječkih ljetnih noći, na svom simfonijskom koncertu održanom u Harteri, bivšoj tvornici papira, u petak, 13. srpnja 2012.
Koncerti Riječke filharmonije zbog istinskih su glazbenih doživljaja i užitaka stekli svoju vjernu festivalsku publiku, još od nezaboravnih koncerata u Torpedu gdje su izvedeni Beethovenova Deveta i Orffova Carmina Burana.
A o ovom posljednjem, pod ravnanjem maestra Antona Nanuta i uz solistički nastup sjajnog riječkog violončelista Petra Kovačića, Gloria Fabijanić-Jelović još je dodala:
“Riječki simfoničari započeli su večer Beethovenovom uvertirom Egmont, nakon koje je uslijedio Elgarov koncert za violoncello i orkestar u e-molu u kojem se bravuroznom izvedbom publici predstavio mladi talentirani čelista, Petar Kovačić. Beskrajnom lakoćom i snagom poteza gudala, čistih, baršunastih tonova jednog od najljepših gudaćih instrumenata, violoncella, besprijekornih visina i precizne ritmike, Kovačić je još jednom pokazao s kolikim veseljem i snažnim emocijama uživljeno donosi djelo izvanredne ljepote gusto napisane partiture. Jednostavan u pristupu, snažnoga tona u prostoru, uz izvrsnu podlogu nenametljivog i istovremeno uigranog orkestra, mladi je čelista izazvao oduševljenje publike.“
A Ramiro Palmić u „Novom listu“ je o nastupu Petra Kovačića uz riječke filharmoničare napisao:“ Daroviti riječki umjetnik, violončelist Petar Kovačić, potvrdio je suverenost na svom instrumentu. Potrebnim je rasponom dinamike i agogike i nadasve glazbenim senzibilitetom demonstrirao visoko umijeće muziciranja. U četiri stavka koncerta koji obiluju čestim izražajnim promjenama, pokazao je visoku razinu umjetničke kvalitete i vještine plemennitog muziciranja na violončelu. Osobito je opčinio slušateljstvo voluminoznim i baršunastim tonom te strastvenom i elegantnom intrerpretacijom 2. i 3. stavka, a tehničkom lakoćom, strastvenošću i čvrstinom posljednjeg stavka, dočarao je Elgarovu stvaralačku i kreativnu britansku suzdržanost punu latentne osjećajnosti. Pritom je Kovačić u svakom pogledu imao svesrdnu podršku orkestra i maestra nanuta, koji su zajedničkom interpretacijom ostvarili suptilno glazbeno oblikovanje.“
Svoju kritiku Ramiro Palmić je završio rečenicom:
„Ako je suditi po gromoglasnom i dugom pljesku publike, koja je ispunila vrlo akustičan prostor Hartere, slušatelji su bili istinski impresionirani kreativnim interpretacijama ovog lijepo osmišljenog i atraktivnog glazbenog programa.“
Slično je završila i Gloria Fabijanić-Jelović:“ Na kraju izvedbe pljesak je i uzvici bravo trajao jako dugo u noć“, kao i Kristina Dudić na portalu Kigo.hr: „Nakon zadnjeg stavka prolomio se gromoglasan pljesak uz povike; publika je bila više nego oduševljena i to se moglo osjetiti. Još jedna godina, još jedna uspješna koncertna večer u nizu za Riječku filharmoniju.“ |