 udeći prema takvoj reakciji, dade se zaključiti da je predstava koja se očekivala s uzbuđenjem i nestrpljenjem, ispunila sva očekivanja kazališne publike. A čini se, po prvim najavama, i kritike. „Začarana šuma, proklete duše i zlo, veselje šumskih stanovnika i mirna dobrota majke i djevojčeta u valovima velikih emocija, sve je to ispričala koloristička glazba atmosfere i snage Ivana Josipa Skendera obučena u prštave i maštovite kostime talentiranog i zaigranog dječaka, kostimografa Jurja Žigmana s kojim se čarobno stopila slikarsko-kiparska scenografija Dalibora Laginje i efektno i meko dizajnirano svjetlo Denija Šesnića. Koliko je neizmjerne mašte u zadivljujućem kostimu snahe –zmije koju je u velikom pjevačkom i dramskom intenzitetu donijela prekrasna Kristina Kolar“. Tako praizvedbu ocijenjuje Gloria Fabijanić Jelović čija je kritika već sljedeće jutro zaplovila valovima Hrvatskog radija, a koja pak završava rečenicama:
„ Razigranost prizora kroz u detalje razrađenu režiju Ozrena Prohića i scenski pokret Maje Marjančić, sve to u dinamičnih sat i petnaest, kazuje da je ovo predstava koja dugo treba živjeti na riječkoj, ali i mnogim drugim kazališnim pozornicama. Jer je nova i posve drugačija od svega do sada viđenog, jer je poticajna za sve generacije i vrhunski napravljena. “ |