 Tim je rečenicama novinar Damir Herceg u „Vjesniku“ izvjestio o uspjehu premijerne izvedbe predstave „Antigone“ ansambla Talijanske drame. A slično je u svom osvrtu za Hrvatski radio naglasila i Gloria Fabijanić Jelović: „Predstava je to koja izaziva svojim prvim dodirom sa publikom iznenađenje, čuđenje i oduševljenje. Režijski posve nov, neprepoznatljiv, svjež, razigrane mašte i dubokih promišljanja svake scene, svakog lika ponaosob, bio je autor i redatelj Ozren Prohić.“
U nastavku pak Gloria Fabijanić Jelović dalje navodi: „Kombiniranje Sofoklovih besmrtnih stihova i povijesnih razmišljanja bitka, civilizacije, politike, emocija i snažnih poruka poznatih svjetskih imena politike, filozofije, književnosti, psihologije, sve to sljubljeno u efektnoj igri ne prevelike, ali sjajne glumačke ekipe, čini jednu priču koja osvaja, ironizira sa primjesama humora, koja traži posvemašnju pažnju gledatelja i veliku koncentraciju“, te zaključuje: „Svrsishodna, zanimljiva scenografija Stefana Katunara i Ozrena Prohića, izvrsno monokromatsko svjetlo Denija Šesnića i efektni kostimi Manuele Paladin Šabanović, vrlo dobra koreografija Žaka Valente i glazba Vlaha Prohaske kojom se dopunjava priča, čine jednu novu, zanimljivu cjelinu u kojoj mit o Antigoni dobiva posve novu viziju. Zanimljiva predstava za naknadno promišljanje. Jer, čuje li nas itko iz naših nevidljivih, svakodnevnih „grobova“ kada jaučemo i postavljamo pitanja opstanka, pravde, preživljavanja. Pitanje na koje ćemo još dugo tražiti odgovor.“
“Predstava „Antigona“ postavljena u postmodernističkom ključu, ne proizvodi učinak prave tragičke krivnje ni katarze, već s ironijskim odmakom i ludičkim elementima stvara okvir za scensku igru koja gledatelja poziva na razmišljanje o suvremenom demokratskom društvu koje, paradoksalno, iznova dovodi u pitanje ljudske slobode, kao i moralna i etička prava pojedinca“, zaključak je pak kritike Kim Cuculić u „Novom listu“. |