Zagrebačka filharmonija najpoznatiji je hrvatski orkestar koji uspješno djeluje od godine 1871. Pod vodstvom majstora dirigentske palice, svojih šefova-dirigenata, Friedricha Zauna, Milana Horvata, Lovre pl. Matačića, Mladena Bašića, Pavla Dešpalja, Pavela Kogana, Kazushija Ônoa i  Alexandera Rahbarija Orkestar je posljednjih desetljeća doživio umjetnički procvat i punu međunarodnu afirmaciju na mnogobrojnim gostovanjima diljem svijeta. Od listopada 2003. Zagrebačka filharmonija djeluje pod vodstvom šefa-dirigenta Vjekoslava Šuteja. Prema mišljenju glazbenih stručnjaka Zagrebačka filharmonija odlikuje se osobitom, lako prepoznatljivom zvukovnom bojom te iskonskim osjećajem za melodiju i ritam, što je odlika samo najboljih ansambala. Velik broj poznatih dirigenata nastupio je sa Zagrebačkom filharmonijom , među kojima su Lorin Maazel, Leopold Hager, Zubin Mehta, Rafael Frühbeck De Bourgos, Ivor Bolton, Dmitri Kitajenko, Valerij Gergijev, Sir Neville Marriner. Na njezinim koncertima sudjelovali su instrumentalni  i vokalni  solisti kao što su   Mstislav Rostropovič, Barbara Hendricks, Ruža Pospiš-Baldani, Dunja Vejzović, Renata Pokupić, Tomislav Mužek, Mischa Maisky, Montserrat Caballé, Zoltan Kocsis i Philippe Entremont. Samo u 1999.g. održane su dvije nadasve uspješne turneje: desetodnevno gostovanje po Španjolskoj te izvrsnim kritikama popraćena trotjedna turneja po Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji. U prosincu 2002.g. Orkestar se istaknuo sjajnim koncertom u Austriji, osobito dobro prihvaćenim od bečke kritike, u Zlatnoj dvorani Musikvereina. Tom je prigodom Orkestrom ravnao Vjekoslav Šutej, a kao solist nastupio je ugledni hrvatski hornist Radovan Vlatković. U svibnju 2003. Orkestar je sa zapaženim uspjehom gostovao u Petrogradu, na 11. međunarodnom festivalu Zvijezda bijelih noći. Sredinom siječnja 2004. Zagrebačka je filharmonija ostvarila još jedno uspješno gostovanje u Beču, u Velikoj dvorani Konzerthausa. Koncertom je dirigirao Patrick Fournillier, a posebno je bio zapažen nastup pijanista Gottlieba Wallisha koji je izveo Koncert za glasovir i orkestar Božidara Kunca.

Na početku sezone 2005.-2006. Zagrebačka filharmonija održala je dvije velike turneje:   u prvoj polovici rujna 2005.g., nastupivši na deset koncerata po Japanu pod ravnanjem Johannesa Wildnera, Ivana Repušića i Yukija Miyagija,  sa solistima Ivom Dropulićem, Evgenijem Zarafjancom i Anastazijom Čebotarjevom u Tokiju (Opera City Music Hall, Olimpijskom memorijalnom središtu i Kanematsu Kodo Sveučilištu Hitotsubashi ), Nagoyi (Expo 2005 Banpaku i Ken Geiyutsu Concert Hall), Kawasakiju (Muza Kawasaki Symphony Hall), Kyotu (Kyoto Concert Hall), Osaki (Izumi Hall) i Karuizawi (Oga Hall). Odmah nakon turneje po Japanu Zagrebačka je filharmonija (uz sudjelovanje Akademskoga zbora Ivan Goran Kovačić) na turneji po Meksiku izvela tri simfonijska koncerta pod ravnanjem Aluna Francisa te četiri izvedbe nove opere Mis  dos cabezas piensan peor que una meksičkoga skladatelja Juana Trigosa ml. pod ravnanjem autora na poznatome Festivalu Cervantino u Palači lijepih umjetnosti u Ciudad Mexicu, kao i u Leonu (Kazalište Manuel Deblado) te u Guanajuatu (Kazalište Juarez).

Zagrebačka filharmonija ističe se bogatom diskografskom aktivnošću. Na seriji kompaktnih ploča objavljen je niz njezinih briljantnih koncertnih nastupa, a među njima 7 CD-ova sa živim snimkama koncerata ostvarenih pod palicom Lovre pl. Matačića. U vlastitoj nakladi Zagrebačka filharmonija objavila je 5 CD-ova sa snimkama svojega doživotnog počasnog šefa-dirigenta Milana Horvata te još 5 kompaktnih ploča svojih drugih šefova-dirigenata. Svojom aktivnošću Zagrebačka filharmonija potaknula je mnoge hrvatske skladatelje kojih je simfonijske ostvaraje ne samo (pra)izvela već na svojim snimkama i trajno zabilježila (Lisinski, Bersa, Gotovac, Papandoplulo, Šulek, Kelemen, Detoni, Kuljerić, Parać i dr.)