Podjela    Riječ koreografa    Foto galerija

KRITIKE

Na ogoljeloj sceni s velikim stolom i 12 stolica, uz sjajno ostvarenu atmosferu pomoću prigušena svjetla, grupa polustvarnih likova izvodi ples koji jednostavno očarava naivnom i u isto vrijeme snažnom energijom.
Predstava »Volite li Brahmsa?« koreografirana je sada već u prepoznatljivom stilu Staše Zurovca i njegova smisla za rad s ansamblom, kao kolektivnim junakom. On stavlja plesača u prvi plan da bi istaknuo osobnost svakog pojedinca. U dobrom ritmu izmjenjuju se sola, dueti i skupni prizori šestero parova s jednim anđelom. Njegov pokret i plesni izraz na prvi pogled izgleda slobodan, opušten ili razbarušen, a zapravo je i te kako određen, kontroliran i izrađen do najmanjeg detalja.
Velika kvaliteta Staše Zurovca je i njegova nepogrešiva muzikalnost kojom slijedi glazbu, osjeća njezin ritam, protok, naglaske i mnogobrojne skladbe povezuje u cjelinu.

Izvanrednom uspjehu predstave koju je zadovoljna publika ispratila s velikim odobravanjem pridonijeo je odlično uvježban baletni ansambl, koji je sa strašću plesao njemu nešto novo i drugačije.

Mladen Mordej Vučković, Vjesnik, 10. svibnja 2004.

Staša Zurovac je koreograf individue, karaktera, i u ansambl scenama svaki plesač ima svoj zadatak. Ali dok je grupa plesača upućena kolektivnom htijenju, igru para Laura Popa/ Andrei Köteles odlikuje čista ljepota. Ljepota naivne, otvorene ljubavi koja teži da se vine u vis nošena vihorom energije što diže tijela i prkosi sili teži, a onda ih ta ista, neuništiva teža snažno privlači zemlji na kojoj ostaju tek kratko, da bi povratili dah i ponovo se vinuli u vis.
Duet kreiran za muški par Dmitri Andrejćuk/Valeri Rasskazov, pak, emanira fizičku snagu koja, opet samo naizgled, može sve. I ona je sputana nevidljivim nitima fizičke sile i muško-ženskih odnosa, koje nadgleda bespolno biće, homunkulus ranjene glave i raščupanih krila. Ovaj tužni anđeo, Paula Rus, u Zurovčevoj priči traži svoje mjesto hodajući kroz glazbu pogrebnih pjesama ili uspavanki, a nalazeći ga za onim istim stolom odakle je krenula životna zabava i nada u bolje.

Čitava plesna koncepcija Staše Zurovca izrasta iz glazbe, a prozračna scenografija i sjajna kreacija svjetla pridonose atmosferi nestvarne stvarnosti. Jer likovi Zurovčeva baleta u jednakoj mjeri nisu koliko i jesu ljudski, to su prikaze, kreature koje su jednom bili ljudi, a sada su tek ostaci vječne ljudske težnje za užicima tijela, ali na prvom mjestu užitkom ljubavi.

Šest parova plesalo je predano, otvoreno na sve podražaje glazbe, ta pogrbljena tijela na slabim nogama mekoćom pokreta emaniraju snagu klasične škole i ljepotu plesa, odgovaraju svakim djelićem bića na i najmanji impuls glazbe i šire oko sebe radost neke grube, nespretne nježnosti.  Publika je prepoznala tu zatomljenu emociju...

Svjetlana Hribar, Novi list, 12. svibnja 2004.

Velika kvaliteta Zurovčeva rada jest zarazna energija i uvjerljivost na sceni. Njegova tehnika i plesni rječnik, groteskan i karikaturalan kakav već jest, zahtijeva visoku tehniku i preciznu brzinu izvođenja, ali istodobno potiče plesačku individualnost i kreativnost. I tu se ogleda užitak plesa i zadovoljstvo igre. Oxana Brandiboura, Kristina Kaplan, Anna Ponomareva, Anka Popa, Laura Popa, Sabina Voinea, Dmitri Andrejćuk, Leonid Antonsev, Vitali Klok, Andre Koteles, Valeri Rasskazov i Askhatbek Yusupzhanov igrali su energično, glumstveno, angažirano, plesno, dišući zajedno i potvrdivši se kao odličan koherentan ansambl.

Maja Đurinović, Vijenac, 13. svibnja 2004.