 Dvoje umjetnika, Laura Marchig, pjesnikinja koja stihovima ogoljuje stvarnost i istovremeno je zaogrće bajkovitim, bestežinskim slikama maštovitih vizija života i Darko Jurković, gitarist-mag, koji nevjerojatnom lakoćom uživljenog glazbenika prosipa note iz dvije gitare poput zanesenog dječaka zaokupljenog žicama i zvukom.“ Riječ je naravno o glazbeno - pjesničkom performansu pod nazivom „I ja ponekad pišem u jazzu" pjesnikinje Laure Marchig i jazz-gitarista Darka Jurkovića održanom u perivoju Ville Ružić na Pećinama, kako ga je u svom osvrtu opisala novinarka Gloria Fabijanić-Jelović s Hrvatskog radija.
Naime, Riječke ljetne noći tako su se i ove godine vratile u čarobni ambijent Ville Ružić odnosno Spomeničke knjižnice i zbirke Mažuranić-Brlić-Ružić, a publika je, po prvi put, na gornjoj terasi vrta uživala u performansu dvoje riječkih umjetnika, kojima se kao gost iznenađenja pridružio i sjajni udaraljkaš Boris Popov, a svoj su doprinos događaju dali i glumci Leonora Surian, Miriam Monica, Giuseppe Nicodemo i Giulio Settimo. Valja naglasiti i da je pokrovitelj projekta JGL.
Međutim, osim umjetničkim performansom, publika je bila oduševljena i razgledom Spomeničke knjižnice i zbirke Mažuranić-Brlić-Ružić što ga je je, iznimno sadržajno i zanimljivo, vodio Theo de Canziani.
|